Udala sam se, a nakon toga mi je muž rekao ili ćeš biti doma i rađati ili možeš ići van iz kuće

Osoba za koju sam se udala imala sam osjećaj da ju znam cijeli svoj život. Bili smo godinama u vezi i zaista je izgledalo da je to to. Da nam je budućnost da budemo skupa zagarantirana. Ne samo budućnost nego da se slažemo u svemu. Uvijek je bio dogovor između nas dvoje. Ništa nismo skrivali i o svemu smo razgovarali. Nakon 5 godina veze odlučili smo se za svadbu. Odnosno on me zapraosio, a ja sam pristala. Znali smo da to slijedi. To je bio realan sljedeći korak. Nismo živjeli skupa prije nego svatko kod svojih roditelja. Bio je dogovor da se nakon svadbe preselimo kod njegovih jer su imali malu kuću do svoje kuće pa da nam bude komotnije. Jest da su bili blizu, ali to nam je bila jedina mogućnost u tom trenutku. I da imamo neku svoju privatnost. Ma sve je bilo odlično. Sve smo se dogovorili i tako oženili. Prošlo je par mjeseci od braka i moram priznati da se on promjenio i da se drugačije ponašao. Nisam znala što mu je. Mislila sam si možda mu je sve to novo pa treba vremena da se prilagodi, ali ništa se nije mjenjalo. Pustila sam sve i rekla vidjet ćemo. Treba vremena. Ja sam i dalje nastavila životom kao i prije. Imala sam 24 godine. Želim se još malo zabaviti sa prijateljicama. Koji put izaći i na kave i slično. Za klince ima vremena. Ali zapravo vremena nije bilo kod mog muža. On je to htio odmah, ali je skrivao. I tako je puknuo jedan dan i sasuo mi je sve u facu. Shvatila sam da je to ono što ga je mučilo cijelo vrijeme. Ali sad je puknuo. Bilo je ružno. Mogli smo o tome lijepo razgovarati. Ali to je valjda bio taj neki zadatak da me oženi i smjesti u kuću i ja mu rađam klince. Kuham, perem i čistim. To je sve ono što ja nisam planirala sa svojih 24 godine. Koma. Derao se iz petnih žila kako me nije sram se toliko okolo družiti i ispijati kavice kao udana žena. Da se smjestim doma i radim zadatke za koje su žene namjenjene. Da nema nikad ručka. A kad ima sve je odvratno. Da ako mu neću to raditi da se gonim van iz njegove kuće. Znači taj čovjek kojeg sam poznavala dugo i kojeg sam jako voljela se promjenio u trenu. Nakon toga svega sam ga ostavila i otišla, ali nikad nisam saznala niti me zanimalo kasnije da li je to svih ovih godina planirao i trpio ili je jednostavno u njemu puklo nešto u tom trenutku. Ja jesam zamišljala brak sa klincima i kao obitelj, ali trebalo mi je vremena. Odnosno to je trebalo sve ići svojim korakom. I nije samo to problem nego taj njegov nastup me doveo da ga zamrzim. Sve je palo u vodu tako i naš brak.

Sad sam sama i najveći problem mi je kome nakon ovoga vjerovati.